Doma.
08/30/2009
Volim osećaj dolaska kući. Bez obzira na to da li je vreme provedeno izvana kuće bilo lepo, ružno, dosadno ili zabavno. Volim taj osećaj topline i sigurnosti kada stignem u svoju sobu, legnem u krevet I zagrlim svoju Ivu.
Sada sam stigla kući, nakon više-manje lepo provedene večeri a ne spava mi se. Trebalo bi da spavam, imala sam naporan dan, a ja kuckam gluposti i ne spavam. Blah.
Padala je kiša večeras. Baš baš jaka kiša. Išla sam sa 4 drage drugarice, proslavljale smo rođendan jedne od njih, smejale se i pri tome je padala kiša. Moje baletanke, najdraže(mada, ja za svake svoje baletanke tvrdim das u mi najdraže) su poprimile neku tamnu boju, farmerice takođe, jakna mi je bila mokra i smrzla sam se. Uprkos svemu sam se lepo osećala.
Nakon svega sam se našla sa ne_znam_šta smo_i_odgovara_mi dečkom, nasmejala sam se i provela divnih 15minuta. Volim te kratke susrete, od par minuta u koje stane sve što mi je u tom trenutku treba.
Ipak, dolazak kući je bio najdivniji. Ulazak u topli dom, skidanje baletanki(mokrih), odeće, odlazak pod tuš i držanje nogu u vreloj vodi pola sata sa nikakvim mislima u glavi. Neprocenjivo. To su moji trenuci. Samo moji. Volim ih.
Danas baš volim. Retko kada imam dan kad baš volim, ali oni dani u kojima volim su divni.
1 Comments Add your own
1. leklerk | 08/30,2009
volim da volim te dane...i onda je najljepse imati sto vise takvih malih divnih "volim" :)
Leave a Reply